Koja je razlika između arhitekata koji projektiraju kuće i vas koji se brinete o krajobrazu, o parkovima, biljkama, drveću, ljuljačkama, potocima, jezercima...
– Radimo sa živim materijalom. Cigla je uvijek cigla. A kad je riječ o biljkama, mnogo je toga o čemu se treba brinuti. Treba se prilagoditi klimi, odabrati vrste koje su pogodne za određeni tip. Pa i unutar same Hrvatske velike su razlike. Važan je faktor kakva je zemlja, je li lokacija izložena vjetru, treba li saditi biljke koje su otporne. Na moru, na obali, problem je i sol. Pa treba planirati biljke koje to mogu izdržati. Kažem, mi radimo sa živim materijalom, koji je osjetljiv i za transport. I kad ga nabavite, negdje ga prvo treba privremeno odložiti, zalijevati, paziti, a tek kasnije ga – preseliti i posaditi na konačnu lokaciju. Bitna je i dimenzija vremena. Biljke rastu. Treba predvidjeti da će biljke rasti, da će se razvijati, što će s njima biti za 10, 15 ili 50 godina.
Koliko stoji, primjerice, jedan hrast?
– 300 kuna. A može biti i 100.000 kuna. Nije isto je li star dvije godine ili 50 godina, ima li opseg pet centimetara ili metar i više, je li u tegli od 10 litara ili 3000 litara, može li se staviti na kamion jedno stablo ili 500 stabala.
Gdje kupujete biljke?
– U Italiji. Tamo idemo u nabavu. Barem smo tjedan dana na putu. U Bari idemo po grmlje i mediteranske biljke. U Rimu ima krasnih pinija, maslina, drveća. Kupujemo i u Venetu i Toskani. U kupnju obično idemo s popisom. Znamo što želimo, radimo neki konkretan projekt. Vozimo se rasadnicima i stabla koje mi se svidi označim. Gledam je li ravno, je li krošnja pravilna. Jer neka su stabla iste veličine, imaju istu cijenu, ali im krošnja nije jednaka. Uvijek tražim savršeno stablo, bilo da je riječ o hrastu, magnoliji, limunu, palmi... Problem je transport. Neki hrastove koje smo sadili bili su i viši od deset metara, trebao nam je cijeli tegljač da bismo prevezli jedno stablo.
Koliko treba materijala da se uredi neki prostor oko hotela?
– Evo, konkretno, za uređenje krajobraza hotela Bellevue na lošinjskom Čikatu trebala su nam 563 kamiona materijala. Od toga 475 kamiona zemlje, 65 tegljača mješavine zemlje za krovove te 23 tegljača biljaka i travnatog tepiha. Kad smo radili izvedbu hotela Lafodia na Lopudu, za što je brodom tegljačem iz Dubrovnika trebalo dovoziti palme, oleandre, čemprese... Još smo i spavali cijelu noć na molu nakon što su biljke iskrcali kako bismo ih pazile. Na Lopudu nema vozila pa smo palme vozili i viljuškarom.
Što sadite na krovovima hotela?
– Na hotelu Bellevue, na dijelu krova iznad kuhinje, napravili smo i – začinski vrt. Hotel ima vlastiti vlasac, ružmarin, mentu, baziliku, timijan, komorač. Kuhar zaista tamo ode na krov, skupi što mu treba i vrati se za štednjak. I koktel-majstor iz hotela, kada radi primjerice mojito, može otići na krov i ubrati svježu mentu.