Rekonstrukcija Hotela Plitvice

Okružen gustim šumskim sklopom, vrtačama i livadnim travnjakom te u neposrednoj blizini ulaza u nacionalni park, položaj Hotela Plitvice u jedinstvenom krajobrazu predstavlja izazov pri projektiranju njegovog okoliša.

Krajobraznim rješenjem željele su se iskoristiti i sačuvati sve prirodne datosti te blagim intervencijama, poštujući konzervatorsku podlogu, omogućiti oživljavanje potencijala prostora novim sadržajima. Polazna premisa bila je sačuvati i naglasiti jedinstvene vizure iz prostora hotela i njegovog okoliša.

Krajobraz hotela tematski je zoniran na pet cjelina međusobno povezanih s obzirom na funkcije unutar hotela: ulazni trg, vidikovac, „art“, „relax“ i „adrenalin“ vrtača.

Ulazni trg kao prostor sinergije kolnog i pješačkog prometa, svojim prirodnim materijalima i neformalnim linijama gostima sugerira prirodnost prostora u koji dolaze. Izmjenom opločenja razdvojene su funkcije pješačkog i kolnog prometa.

Centralni dio koji se naslanja na novi ulaz s nadstrešnicom odvojen je od kolnog prometa zelenim otocima s autohtonim pokrivačima tla, grmljem i novoprojektiranim stablima. Osim biljnog materijala, od trodimenzionalnih elemenata centralni trg sadrži jednostavne kubuse od drva koji služe kao elementi za boravak, zatim niže blokove kao izložbene artefakte od lokalnih materijala (vapnenac, sedra i sl.) te mapu okoliša hotela u prirodnom materijalu.

Uklanjanjem aneksa hotela oslobađa se površina koja je projektirana kao „zelena leđa“ hotelu u kojoj se izmjenjuju niže i više ukrasno i šumsko bilje te pokrivači tla s manjim oazama s boravišnim elementima.

Vidikovac je smješten na nagibu uz prometnicu, s njega se pružaju vizure na veliki slap, jezero Kozjak te šumu. Ideja vidikovca izlazi iz okvira jedne točke s koje čovjek promatra okolinu, zamišljen je kao razigran linijski element koji se prostire po padini, prilagođavajući se postojećoj topografiji.

Uz drvene elemente koji omogućuju zadržavanje korisnicima prostora, projektirane su i jednostavne stepenice od kamena koje povezuju prometnicu sa zelenim platoom ispred hotela. Same „tribine“ mogu biti multifunkcionalne te poslužiti kao prostor za povremene manifestacije.

Njihov razmještaj poštuje postojeću vegetaciju te kao prostorna intervencija ne ranjava prostor, već su zamišljene kao jednostavna montažna konstrukcija.

Vrtače, jedan od fenomena krša, revitalizirane su dodavanjem sadržaja bez agresivnih intervencija koje bi mogle zadirati u njihovu strukturu.

Tematska podjela vrtača naslanja se na funkcije unutar hotela i uz sam hotel. „Adrenalin“ vrtača nalazi se uz dio hotela gdje su teretana i fitness dvorana, „relax“ vrtača produžetak je lounge zone hotela, dok se „art“ vrtača nalazi uz bok hotela te predstavlja galeriju na otvorenom. Iznad „adrenalinske“ vrtače proteže se viseći most s labilnim podestima te mrežama za penjanje. „relax“ vrtačom protežu se mreže za odmor, te oko postojećih stabala se nalaze podesti za pristup mrežama.

Na dijelovima se nalaze „cocoon“ ljuljačke što čini jedinstvenu lounge cjelinu s terasom. Prostor treće vrtače zamišljen je kao scenografija za privremene umjetničke instalacije (npr. svjetlosne kao interpretacija zviježđa Malog i Velikog medvjeda).

Krajobraznim idejnim rješenjem nastojale su se potencirati zatečene kvalitete prostora te osigurati ambijentalne vrijednosti pojedinih zona.

Minimalnim zadiranjem i korištenjem lokalnih materijala dobiven je prostor prilagođen čovjeku i duhu mjesta. Hortikulturne intervencije vođene su originalnim rješenjem iz 50-ih godina, s racionalnim očuvanjem visoke vegetacije, ali i potrebnim uklanjanjem pojedinih stabala s obzirom na njihovo stanje, zaklanjanje bitnih vizura i sl.

Odabir novoprojektiranog biljnog materijala sukladan je podneblju i specifičnostima lokacije.